SCIENTIFIC SOCCER APPROACH

Latest

Brazil – Hrvatska 3-1, Otvaranje svjetskog nogometnog prvenstva!

Napokon smo dočekali početak svjetskog nogometnog prvenstva u kojem smo gledali „bitku“ domaćina Brazila u pravom smislu te riječi i reprezentacije Hrvatske. Pripremne utakmice domaćina otkrile su kako se radi o vrlo uravnoteženoj momčadi kojoj za razliku od prijašnjih selekcija „Selecaoa“ ipak nedostaje igrača u ofenzivnom dijelu koji mogu stvarati višak u fazi napada, što se posebice očituje u utakmicama sa nešto slabijim reprezentacijama koje se odlučuju kompaktno i disciplinirano braniti. U obrambenom dijelu ovu reprezentaciju možemo svrstati u sam reprezentatitvni vrh, uzimajući u obzir prvenstveno individualnu obrambenu kvalitetu pojedinaca dok igra cijele momčadi Brazila u fazi obrane taj epitet tek treba zaslužiti. Hrvatska je nakon lošeg perioda predvođenog izbornikom Štimcem u relativnom kratkom periodu pod „palicom“ Nike Kovača dobile obrise ozbiljne ekipe u kojoj se i nedostatak krilnih igrača (osim lijevog bočnog igrača, profilno krilni igrači izuzev Perišića, su glavni nedostatak naše reprezentacije već dugo vremena) može kompenzirati kvalitetnom taktikom, međutim kompenzacije nerijetko donose i određene manjkavosti na tim pozicijama. Rezultatski je utakmica domaćinu donosila veliki pritisak jer je bilo za očekivati da „zemlja nogometa“ uvjerljivo uzme bodove u prvoj utakmici i najavi veliki pohod na šestu ukupno i prvu titulu svjetskog prvaka na vlastitom tlu. Za Hrvatsku je ova utakmica predstavljala idealnu priliku za prezentaciju na velikoj pozornici koju je približno svaki treći stanovnik planete imao priliku gledati, dok rezultatski utakmica nije nosila pritisak već je poslužila kao prilika za kvalitetnu utakmicu u kojoj je moguće dobiti puno, a izgubiti malo ili gotovo ništa.

         p

Promatrajući početnu jedanaestorku Brazila možemo primjetiti da Scolari već duže vrijeme pokušava automatizirati i afirmirati ovu ekipu u sustavu 1-4 – 2 – 3 – 1 te nikakvih iznenađenja prije početka same utakmice nije bilo. Jedina varijabla koja je podložna promjenama je razmještaj prednje trojke koja pruža neke zanimljive mogućnosti izborniku Scolariju, budući da Neymar i Oscar mogu odigrati na visokoj razini na bilo kojoj od ove tri navedene pozicije dok za Hulka ipak možemo reći da je krilni igrač visokih fizičkih predispozicija koji se najčešće koristi na kontra strani zbog odličnog udarca, dok je za primjetiti kako se u utakmicama koje se najvećim dijelom odigravaju na malom i zgusnutom prostoru (ne-tranzicijski tip utakmice) može gotovo u potpunosti eliminirati od strane dobro postavljene kompaktne protivničke obrane.
Za reprezentaciju Hrvatske možemo reći kako se trener Kovač odlučio za formaciju 1-4 – 2 – 3 – 1, no budući da se Hrvatska najvećim dijelom utakmice branila, ipak se više nalazila u 1-4 – 4 – 2 formaciji uzimajući u obzir činjenicu kako su Perišić i Olić imali izražene obrambene zadaće.

Već sami početak utakmice najavio je taktiku Kovača u kojem se momčad kompaktno i diciplinirano branila uz agresivna iskakanja Olića (18) i Perišića (4) na protivničke visoko postavljene bočne igrače Alvesa (2) i Marcela (6).

2

Glavna karakteristika Hrvatske reprezentacije u fazi obrane bila je odlična pokretljivost cijele momčadi po širini što je bila reakcija na promjene težišta domaće ekipe. Odlična iskakanja Perišića i Olića na krilnim pozicijama donijele su za rezultat nekoliko ukradenih lopti koje je reprezentacija Hrvatske dobro koristila na samom početku utakmice te zaprijetila centaršutevima na protivničkoj polovici.

3

Brazil u uvodnih 10 minuta nije uspijevao (osim iz prekida) ugroziti protivnički gol za što je velikim dijelom zaslužna odlična i pokretljiva obrana Hrvatske. Na slici iznad je vidljivo kako Neymar (10), koji je igrao „lutajućeg“ prednjeg veznog, pokušava doći do lopte u međulinijskom prostoru, ali i odlično iskakanje Vrsaljka (2) što je za rezultat imalo oduzetu loptu. S obzirom na visoko postavljeno težište domaće ekipe pozitivna tranzicija Hrvatske je za posljedicu imala odličan centaršut Perišića i Olićev promašaj glavom što je bila i prva prava prilika utakmice.
Upravo je agresivnost i kompaktna i disciplinirana obrana s dobro razrađenom taktikom za pozitivnu tranziciju urodila plodom u 11. minuti u kojom je Olić nakon prethodno oduzete lopte dobrim centaršutom uposlio Jelavića koji je uspio upravo dovoljno skrenuti loptu što je Marcela natjeralo na autogol.

5

Reakcija Brazilaca na neučinkovit vlastiti napad bio je dolazak Neymara (10) duboko u prilaz po loptu, na što bar u ovoj situaciji nije bilo pravilnog iskakanja Modrića (10). Ova rotacija ili izmjena u igri domaćina pokrenula je domaću ekipu u kojoj je Neymar licem okrenutim prema protivničkom golu dobro razigravao suigrače, a Brazil je postajao sve opasniji.

8

Neymar (10) je dolazeći u prilaz privlačio pozornost više igrača, pa je takvim kretnjama Brazil imao koristi napadom dubine iz drugog plana zadnjih veznih igrača. Na ovoj slici je osim dolaska u prilaz Neymara (10) vidljiv napad dubine Paulinha (8) na dodavanje Oscara (11) što je rezultiralo dobrom prilikom za domaćina.

13

U jednom od rijetkih napada Brazila na neorganiziranu (nepostavljenu) obranu Hrvatske u 29. minuti uslijedila je pozitivna tranzicija domaćina u kojoj je nakon gužve na sredini terena lopta došla do Neymara koji je preciznim udarcem loptu poslao u jedino preostalo nepokriveno mjesto na vratima Pletikose za izjednačenje.

sb

Nastavak prvog poluvremena donio je još kompaktniju, ali i (pre)duboko postavljenu reprezentaciju Hrvatske na svojoj polovici čime je posjed lopte skoro u potpunosti pripao domaćinu, centralni braniči kao Luiz (4) na slici bili su u mogućnosti doći na 40-ak metara od protivničkog gola. Unatoč posjedu, domaćin nije stvorio većih prijetnji prema protivničkom golu.
Drugo poluvrijeme započelo je bez izmjena u sastavima kao i bez izmjena u taktičkim postavkama i zamislima obaju trenera.

16

Hrvatska se i dalje u istom sustavu kvalitetno branila, dok je Scolari inzistirao na sličnim postavkama otvaranja napada kao iz prvog dijela sa centralnim braničima Luizom (4) i Thiago Silvom (3) te s L. Gustavom (17) između njih, kao i visoko podignutim bočnim igračima Marcelom (6) i Alvesom (2).
Prvih desetak minuta drugog dijela proteklo je u posjedovnoj dominaciji Brazila koja nije okrunjena kvalitetnim prilikama za domaćina. Zbog visoko podignutog težišta Brazila, u slučaju izgubljene lopte bili su u pogodnoj poziciji za odigravanje visokog presinga (vidljivo na slici ispod) što je natjeralo Hrvatsku na odigravanje dugih lopti prema Jelaviću kako bi premjestili težište igre, ali duge lopte nisu pronalazile svoj cilj.

17

U 61. minuti trener Kovač odlučio se na prvu izmjenu te je (u fazi napada) nedovoljno raspoloženog Kovačića zamjenio Brozovićem koji je u fazi obrane igrao identičnu poziciju najisturenijeg u paru s Jelavićem.

18

Problem je nastajao u situaciji kada bi Hrvatska osvojila loptu, a Brozović se nalazio na poziciji koju je Kovačić prethodno okupirao a koja za njegove tehničke kapacitete ipak iziskuje prevelike zahtjeve. Situacija kao na slici, kada je Brozović (14) unatoč odličnom odmarkiravanju od Paulinha (8) nije uspio adekvatno izvršiti prijem lopte te dobra prilika u međulinijskom prostoru ostaje neiskorištena.
U 69. minuti odigrava se ključni trenutak utakmice u kojem je na žalost sudac potpuno pogrešno dosudio jedanaesterac za domaćina te tako usmjerio daljnji nastavak utakmice.
Nastavak utakmice donio je pritisak Hrvatske koji je natjerao domaćina da se povuče značajno dublje na svoju polovicu.

20

Pritisak Hrvatske donio je nekoliko dobrih pokušaja izvan šesnaesterca te se može reći kako je domaćin zadnjih 10- ak minuta bio prisiljen braniti se i čuvati nažalost na nepravilan način steknuto vodstvo. Hrvatska je morala preuzeti rizik i s više igrača dolaziti u završnici što je automatski ostavljalo više prostora protivničkim igračima za kontranapad. U 91. minuti Oscar nakon kontranapada postiže novi pogodak koji je zaključio utakmicu.
Priču o sudcima nema potrebe posebno razrađivati. Nešto o tome je napisano i u uvodu prethodnog članka, međutim osim samih sudaca koji spornu situaciju vide iz jednog kuta u djeliću sekunde, glavnu odgovornost nosi krovni sustav (FIFA) koja unatoč prisustvu 30-ak kamera na utakmici dozvoljava da ovakve pogreške sudaca ne budu promijenjene na vrijeme. Svjetska prvenstva najčešće budu preplavljena lošim suđenjem zbog velikog broja utakmica te velikog broja sudaca koji sude nogomet polu-profesionalne i gotovo amaterske razine. Prve dvije utakmice obilježene su jako lošim suđenjem, a dečki (sudci) iz Afrike i Australije još nisu niti nastupili na veliku pozornicu.
Brazil u utakmici otvaranja nije pokazao mnogo. Odigrali su utakmicu u kojoj nisu stvorili puno prilika pogotovo promatrajući kada su napadali na postavljenu obranu Hrvatske. Ipak na toj reprezentaciji je velik teret očekivanja koji ovakvim igrom neće biti lako podnijeti te opravdati najviša očekivanja.
Igra Hrvatske nogometne reprezentacije u prvoj utakmici ispunila je sva očekivanja i zahtjeve koji su pred nju postavljeni. Napokon smo u prilici gledati reprezentaciju koja zna što želi, taktički dobro posloženu, usmjereno agresivnu i discipliniranu. Iz ove utakmice jasno je vidljivo kako je protivnik kvalitetno analiziran te je utakmica za njega dobro pripremljena. Cilj koji je postavljen pred reprezentaciju, a to je prolazak skupine, ovakvom pripremom i naravno drugačijim, ali jednako kvalitetnom pristupom nebi trebao doći u pitanje.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

Advertisements

Real Madrid 3 – 4 Barcelona, neizvjesnost se putem nevjerojatnog El Clasica vratila u Primeru.

Ples nogometnih milijuna, koji podrazumijeva i iznimno negativnu i neravnopravnu distribuciju resursa i povećava jaz između bogatih i siromašnih klubova, ipak nas je uz koncentraciju ovakve individualne i timske kvalitete barem u nogometnom smislu zadovoljio u potpunosti. Ako se kvaliteta nogometne utakmice vrednuje brojem postignutih pogodaka, ostvarenih prilika, kvalitetnih individualnih i timskih poteza, ravnopravnom i neizvjesnom borbom punom preokreta između dvije približno podjednake ekipe vrhunske kvalitete i dinamikom događanja tijekom utakmice, onda je moguće zaključiti kako dugo vremena nismo gledali ovako kvalitetnu i sadržajnu utakmicu. Nažalost, već duže vrijeme svjedoci smo kako usprkos činjenici da živimo u 21. stoljeću i dalje gledamo pogotke postignute iz zaleđa, dosuđene jedanesterce iz prekršaja koji su počinjeni izvan kaznenog prostora, nepriznate pogotke u kojima je lopta zapravo prešla gol liniju i sl. U vrijeme kada se proučava unutarnji sastav atoma, u kinima se gledaju 4D filmovi, sustavi kamera na utakmicama pružaju nam informacije o prijeđenoj udaljenosti pojedinog igrača, prosječnoj brzini pojedinog igrača tijekom utakmice, te informacije o učestalosti kretanja određenim dijelovima terena, čelnici najvećih nogometnih institucija odlučili su da nogomet u sudačkom pogledu zaobiđe sva tehnološka dostignuća ovog, ali i prošlog stoljeća. Moguće je kako je i sudački lobi dovoljno snažan pa umjesto da tehnologija smanji faktor ljudske pogreške, mi danas umjesto 3 „optužena“ za loše suđenje imamo ukupno 5 „okrivljenika“ (u određenim natjecanjima), no takve teorije ćemo ipak prepustit nekom kvalitetnijem teoretičaru zavjere. U natjecateljskom smislu ova je utakmica mogla ponuditi čak i vjerojatni rasplet ligaškog natjecanja u slučaju pobjede domaćina. S druge strane pobjeda gosta bi značila potpuni povratak neizvjesnosti u natjecanje. Domaćin, čija je forma u uzlaznoj putanji već duže vrijeme, susreo se s rivalom koji je ipak nije na razini svojih najboljih izdanja (uzevši u obzir i prethodno visoko postavljeni stupanj izvedbi).
Početne postave su sugerirale kako ćemo gledati napadački nogomet u različitim stilovima s obje strane. Ancelotti se odlučio na jedanaestorku s maksimalnim napadačkim potencijalom ali ne i jednako kvalitetnim obrambenim potencijalom. Ta je činjenica uvelike pridonijela da na utakmici vidimo sedam pogodaka.

        slika 1

Di Maria u veznoj liniji Reala se nameće kao idealno rješenje protiv protivnika kvalitete Schalkea pa čak i nešto kvalitenijih ekipa, međutim u utakmicama protiv najkvalitetnijih ekipa u Europi ovakva vezna linija ipak posjeduje premali obrambeni potencijal.
Početak utakmice donio je visoki presing obje ekipe što je donijelo nekoliko pogrešnih dodavanja koja su za posljedicu imala nekoliko polušansi sa obje strane. Barcelona je odgovor na visoki presing domaćina tražila kroz kontinuirani napad što je karakteristično za goste, dok su domaćini uglavnom pokušavali preskakanjem igre ili dubokim prilazom prednje trojke. Ipak, u sedmoj minuti gosti postižu prvi pogodak što će u nastavku biti i predmet detaljnije analize.

Ključni trenutak utakmice zasigurno je crveni karton Ramosa, međutim s obzirom da je akciji prethodila nedozvoljena pozicija Neymara za analizu će poslužiti prvi pogodak Barcelone koji je „otvorio“ utakmicu ali i otkrio neke obrambene nedostatke u redovima domaćina.

2 - Copy

Na slici je vidljiv organizirani napad Barcelone na organiziranu obranu Reala. Posjed lopte je prepušten stoperskom dvojcu dok se vezna trojka Barcelone čuva zonski na manju ili veću udaljenost. Vidljivo je također visoko postavljenje zadnje linije Reala, te izražena kompaktnost između posljednje i najisturenije linije (cijela momčad u 30-ak metara).

3 - Copy

Pique (3) odigrava dodavanje na zonski pokrivenog Xavija (6) od strane Xabi Alonsa (14). Di Maria (22) potpuno nepotrebno napušta poziciju (u kojoj zonski pokriva Fabregasa (4) i izlazi u pritisak na Xavija (6) te time osim igrača kojeg je zonski pokrivao, također otvara i međulinijski prostor.

5 - Copy

Xavi (6) odigrava dodavanje u međulinijski prostor na Neymara (11) na što Ramos (4) iskače na igrača u međulinijskom prostoru.

6 - Copy

Neymar (11) prosljeđuje loptu na Fabregasa (4) kojeg je neposredno prije nepotrebnog izlaska u pritisak (na Xavija) zonski pokrivao Di Maria (22). Fabregas (4) uz opciju na krilnoj poziciji (Alves) ipak odigrava dodavanje u centralni dio (momčad gostiju je ipak opasnija kada napada kroz centralni dio terena ponajviše zbog činjenice da se tu nalazi Messi ali i zbog činjenice kako su relativno bezopasni s krilnih pozicija) na Messija (10). Carvajal (15) pokriva mogući napad dubine Xavija (6) i sužava posljednju liniju (razlog za sužavanje je bio i iskakanje Ramosa u pritisak na igrača u međulinijskom prostoru) dok pritom Bale (11) ne odrađuje o ovom trenutku potreban posao u fazi obrane i ostavlja Iniestu (8) nemarkiranog za neometan napad dubine na slabijoj strani.

8 - Copy

Messi (10) odigrava dodavanje na slabiju stranu Madriđana i otvara priliku za Iniestu (8) koji efikasno pogađa za vodstvo gostiju.

Video prikaz prvog pogotka Barcelone: http://youtu.be/FdzJkYK8v-U

Na slici ispod je vidljiva ideja Ancelottija da Ronaldo (7) odlaskom u centralni dio terena prazni prostor na krilu za visoko postavljenog bočnog igrača Marcela (12) i Di Mariu (22) kojeg krasi odlična dinamička tehnika i dribling na malom prostoru, a također ne treba zaboraviti i da se radi o izrazitom ljevaku koji može kvalitetno centrirati s lijeve strane. Za pretpostaviti je da je Ancelotti također prepoznao zračnu neravnopravnost koja je u slučaju centaršuta svakako bila na strani domaćina. Upravo je ovom idejom Real zadao dosta problema gostima budući da je Benzema duel protiv Mascherana redovito rješavao u svoju korist.

9 - Copy

U 15. minuti Barcelona je imala veliku šansu za povećanje prednosti, a na slici ispod je vidljivo iznimno visoko postavljena posljednja linija domaćina, ali ne i dovoljno kvalitetno postavljena linija zaleđa. Također je vidljivo kako Messi (10), prvenstveno poznat po igri s loptom, fantastično prepoznaje trenutak za pravovremen napad dubine koja ga dovodi u situaciju 1 na 1, ali sama završnica ipak nije bila na razini potrebnoj za novi pogodak Barcelone.

slika10

Ipak u 20. minuti upravo iz gore navedene zamisli trenera domaćih Real dolazi do izjednačenja, a nedugo zatim i do vodstva.

11

Izvlačenjem Di Marie (22) na lijevu stranu Benzema je ostajao u situacijama 1 na 1 s iznimno zračno inferiornijim Mascheranom, a na skok je također dolazio i Cristiano Ronaldo o čijim skakačkim sposobnostima ne treba dodatno trošiti riječi.

Kraj prvog poluvremena ipak je donio izjednačenje Barcelone, odnosno Messija koji je nakon izvanrednog dodavanja na Neymara i nerasčišćene situacije od strane zadnje linije Reala natrčao na odbijanac i vjerojatno iz jedine moguće putanje lopte u gol madriđana pogodio za 2:2.

Početak drugog poluvremena donio je posjedovno dominantnu Barcelonu, iako se može reći da je taj posjed korišten prvenstveno kao sredstvo obrane. Ipak, u 55. minuti nakon sudačkog previda Ronaldo iz jedanaesterca pogađa za vodstvo Reala nakon prekršaja počinjenog izvan kaznenog prostora.
Real je nakon vodstva pokušao srednjim i niskim presingom u formaciji 1 – 4-4-1-1 zadržati balans u obrani i prijetnje po protivnički gol ostvarivati iz kontranapada.

13

No, 63. minuta je donijela i ključni trenutak utakmice. Nakon fenomenalnog dodavanja Messija na Neymara, koji je najvjerojatnije iz nedozvoljene pozicije krenuo u situaciju 1 na 1 i nakon malog kontakta Ramosa zaradio isključenje centralnog braniča Reala i jedanaesterac koji u gol pretvara Messi.

U igru je umjesto Benzeme ušao Varane, a Realu je preostalo da se pokuša obraniti s igračem manje i eventualno zaprijetiti iz kontranapada. Malo je iznenađujuća činjenica kako se Ancelotti nije odlučio na zamjenu i osvježenje veznog reda uvođenjem defenzivnog veznog igrača čime bi zasigurno dobio na dodatnoj disciplini u fazi obrane što je pogotovo bilo za očekivati budući da je i potencijalni bod bio dobar rezultat koji bi Barcelonu ostavio u većem raskoraku za vodećim dvojcem.

Bočni igrači Barcelone su se podigli visoko na krilne pozicije pružajući time dodatnu širinu koja se ipak kroz nekoliko pokušaja nije uspjela kapitalizirati kroz centaršute budući da su napadači Barcelone inferiorni u skoku u odnosu na domaćina.

slika 11

Pritisak gostiju urodio je plodom nakon individualne akcije Inieste i iznuđenog jedanesterca u 83. minuti kojeg ponovno realizira Messi. Nakon dolaska u vodstvo gostiju, Ancelottiju je preostalo da pokuša tražiti novi pogodak, ali ulazak Isca i Morate nije donio traženo izjednačenje budući da se ipak igra odvijala u brojčano neravnopravnom odnosu.
Ovakvim rezultatom najzadovoljniji može biti Atletico Madrid činjenicom da je zasjeo na čelo Primere zbog boljeg međusobnog odnosa s gradskim rivalima. Ovakve utakmice u kojima se dvije vrhunske ekipe napadački nadigravaju i u kojima i najsitniji detalj ili trenutak može presuditi ne samo utakmicu, nego i prelomiti cijelo prvenstvo, predstavljaju zapravo ono najviše što nogomet može ponuditi. Nažalost, razvoj nogometa ne prati i razvoj suđenja koja baca mrlju na povijesne dvoboje kakav je bio ovaj između Real Madrida i Barcelone. Preostaje nam zanimljiv i neizvjestan troboj za vrh Primere a možemo se nadati i još kojem El Clasicu (u ligi prvaka) uz onaj koji je već osiguran 16.04.2014 u finalu Kupa kralja. Odbrojavanje počinje.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

Barcelona 2 – 3 Valencia, prekinuta serija Barcelone od 25 uzastopnih pobjeda na Camp Nou!

U 22.-om kolu Primere sastali su se Barcelona i Valencia i odigrali zanimljivu i ishodovno iznenađujuću utakmicu. Barceloni je ova utakmica kao i svaka druga ligaška bila od velike važnosti budući da su ih glavni konkurenti za naslov bodovno sustigli, a od ovog kola je vodstvo i prepušteno fantastičnoj ekipi Atletico Madrida koja pod vodstvom Simeonea doživljava pravi preobražaj, no o tome nekom drugom prilikom. Valencia, koja posljednjih godina pokušava rješiti veliki dug prodajama najboljih igrača (Villa, Mata, Silva, Soldado) ove sezone ne uspjeva zadržati korak za najboljima ali se može reći da i dalje uspjevaju u afirmaciji novih vrhunskih igrača (prvenstveno se misli na Feghoulija). U prosincu prošle godine za trenera je doveden Juan Antonio Pizzi, porijeklom Argentinac kao i trener Martino na klupi suparnika koji je uz Simeonea Argentincima širom otvorio vrata Primere.

   slika 0

Barcelona u standardnih 1 – 4-3-3 (bez Neymara na raspolaganju) protiv Valencie koja je zaigrala u 1 – 4-2-3-1. Od samog početka je očigledan i logičan pristup gostiju koji su pokazali zavidnu razinu discipline u obrambenim zadatcima. U fazi obrane gosti su postavljeni u 1 – 4-5-1 u srednjem presingu koji se često spuštao niski presing.

SLIKA 1

Od početka utakmice Barcelona je organiziranim napadom na jednako organiziranu obranu protivnika trebala razbiti gusti blok gostiju. Nije prošlo dugo vremena i već je u 7. minuti Sanchez iz teške situacije pogodio za vodstvo domaćina.

Untitled

Glavna značajka Barcelone u fazi napada osim standardne taktike stvaranja brojčane superiornosti u području lopte (i kratkih dodavanja jedan-dva) su dva visoko postavljena bočna igrača (na slici Alba – 18), te dva široko postavljena krilna igrača (na slici Pedro – 7) koji su pružali širinu na krilnim pozicijama, a cilj je osim napada dubine bio odvlačenje bočnih igrača Valencie i kreacija prostora za suradnju s vlastitm bočnim igračima. Messi (10) je uz podršku jednog od dva centralna vezna (najčešće Fabregas (4)) tražio prijem lopte u međulinijski prostor i svaka primljena lopta Messija u međulinijskom prostoru je označavala velike probleme za goste.

SLIKA 2

U rijetkim prilikama Valencie za organizirani napad u prvom poluvremenu zanimljiva je transformacija iz 1 – 4-2-3-1 u 1 – 4-2-4. Moguće je tumačiti kako je ovo bio pokušaj za napad dubine iz nazadne pozicije budući da je i na otvorenu loptu (bez pritiska) posljednja linja Barcelona bila prilično visoko postavljena.

slika

Krilni napadači Piatti (2) i Feghouli (8) bi ulaženjem u kanal između protivničkog bočnog igrača i centralnog braniča otvarali prostor za dolazak bočnih igrača (Barragan – 19) visoko na protivničku polovicu. Ukoliko bi bočni igrači dolazili u posjed lopte završetak akcije je realiziran kroz centaršute s krilnih pozicija.

slika 3

Barcelona je u fazi obrane, budući je brzo postigla prvi pogodak često koristila srednji presing, koji bi u određenim situacijama (kao što su lopte na krilnim pozicijama i povratne lopte vezne linije u posljednju liniju gostiju) prelazio u visoki presing koji je glavno i najjače Barcelonino sredstvo u fazi obrane.

Utakmica je sve do pred kraj prvog poluvremena obilježena izrazitom dominacijom domaćina (omjer udaraca prema golu nakon prvih 45 minuta bio je 11 – 3, dok je posjed do 42. minute bio 71 % – 29%), ali nadmoć u obliku izrađenih prilika i upućenih udaraca prema golu nije okrunjena većim vodstvom. Valencia je prvu pravu priliku dočekala u 38. minuti i vjerojatno pogađate da je to zapravo bilo iz udarca iz kuta što je vjerojatno i najslabiji segment igre domaćina.

Valencia pred sam kraj prvog polvremena iz pozitivne tranzicije zabija za izjednačenje. Budući da je izuzev neaktivnih lopti u fazi obrane negativna tranzicija Barcelone druga najslabija faza igre, za analizu će poslužiti prvi pogodak Valencie.

 slika alba - Copy

Na slici je vidljivo kako Feghouli (8) odlazi u prilaz po loptu, te kako Alba (18) odlazi u pritisak na igrača s loptom. Budući da je Alba napustio svoj prostor i Barragana (19) na krilnoj poziciji, Pedro (7) je u ovoj situaciji trebao pokriti igrača i prostor na krilnoj poziciji. Busquets (16) također odlazi u pritisak na igrača s loptom (udvajanje), međutim kretanjem ne pokriva pravilno liniju dodavanja prema Pareju (21).

slika 4 - Copy

Nakon neuspješnog klizećeg starta Albe i Busquetsa (obojica na slici na tlu), ali i preuranjenog izlaska Pedra (7), Parejo (21) koji prethodno nije izoliran kretanjem Busquetsa ali ni pokriven od strane Xavija (6), uzima loptu i kreće u tranziciju koja se razvija u odnos 5 na 3. Treba svakako napomenuti kako su u ovoj negativnoj tranziciji Xavi (6) i Fabregas (4) pokazali nepravovremenu, odnosno zakašnjelu reakciju povratne trke (za sva 3 centralna vezna Barcelone moguće je utvrditi kako uz manjak motorike (koji se očituje u negativnim tranzicijama) bilježe i deficit obrambenih sposobnosti).

slika 7 - Copy

Pique (3) nakon pravilnog povlačenja (u funkciji usporavanja tempa protivničkog kontranapada i pružanja mogućnosti priključka igrača vezne linije povratnom trkom) zbog odnosa 5 na 3, odlazi u pritisak na Pareja (21). Mascherano (14), vjerojatno postavljajući offside zamku (u kojoj se zatekao Barragan (19)), kreće s minimalnim izlaskom prema vani, ali time nije izbačen iz igre drugi napadač Feghouli (8) koji u punom naletu koristi taj trenutak zaustavljanja Mascherana i prima dubinski pas Pareja.

slika 10

Nakon odigravanja dubinskog dodavanja Pareja (21) Feghouliju (8), Parejo nastavlja kretanje i na asistenciju Feghoulija pogađa prazan gol za izjednačenje Valencie. Pogodak Valencie za izjednačenje došao je u pravo vrijeme za potpuni rezultatski i mentalni povratak u utakmicu.

Video prikaz prvog pogotka Valencie:

Drugo poluvrijeme započelo je uz pogodak Valencie u 48. minuti iz napada na organiziranu obranu Barcelone kada je omaleni Piatti (163 cm) uspio „preskočiti“ Alvesa i loše postavljenog (neodlučnog) Valdesa. Utakmica je u nastavku donijela pritisak Barcelone na što je odgovor Valencie bio maksimalno smanjivanje međulinijskog prostora postvaljajući se u zonskih 1 – 4-5-1 usmjeravajući napad Barcelone na krilne pozicije i tako onemogućavajući Messija da stvara višak kroz centralni prostor.

sl

Na krilnim pozicijama, Feghouli (8) i Piatti (2) su se po potrebi spuštali u zadnju liniju i time kontorlirali suradnju Pedro-Alba odnosno Sanchez-Alves na drugoj strani.

Barcelona je već 6 minuta iza uspjela izjednačiti pogotkom Messija iz jedanaesterca koji to zapravo nije bio. Posjed lopte koji je Barcelona imala u nastavku nije okrunjen stvaranjem dobrih prilika kao u prvom poluvremenu, dok je svaka izgubljena lopta Barcelona bila opasna jer je transformacija Valencie iz faze obrane u fazu napada bila kvalitetnija u odnosu na transformaciju Barcelone iz faze napada u fazu obrane.

Problem Barcelone u ovoj utakmici je također nastajao pri prelasku iz visokog u srednji presing. Ukoliko se događalo da Valencia uspije kroz organizirani napad rješiti problem Barceloninog visokog presinga, vraćanje igrača Barcelone iza linije lopte je bilo presporo (naročito primjetno za već prozvane Xavija i Fabregasa). Nakon kvalitetne pozitivne tranzicije, iz neaktivne lopte (aut sa strane) Valencia je pogotkom Paca na asistenciju Feghoulija uspjela povesti 3-2. Barcelona je iza pogotka bila prisiljena dolaziti s još većim brojem igrača u završnicu, međutim to je ostavljalo još više prostora iza leđa iza kojih je Valencia prvenstveno preko Feghoulija i Pareja stvarala šanse. Reakcija Martina na ovakav rezultat bila je uvođenje Inieste umjesto Xavija i nedugo iza Tella umjesto Fabregasa. No drugi žuti, odnosno crveni karton Albe u 78. minuti natjerao je Martina da zaigra s 3 (odnosno čak i dva igrača u posljednjoj liniji budući da je Alves često bio na protivničkoj polovici) igrača u posljednjoj liniji.

 poz

Valencia bi s igračem više u polju lakše zadržavala loptu u svojim nogama, a šanse su stvarali prvenstveno nakon oduzete lopte stvaranjem brojčane superiornosti iznad linije lopte.

Izuzev Messijeve odlične prilike na samom kraju utakmice u 92. min., Barcelona u nastavku nije uspjevala probiti čvrstu i organiziranu obranu Valencie.

Valencia je uz solidnu obranu i raspoloženog Alvesa na vratima te iskorištenim ukazanim prilikama uspjela iznenaditi Barcelonu na Camp Nou i ovom pobjedom su dobili veliki podstrek za nastavak natjecanja.

Ova utakmica je pokazala slabe točke Barcelone koje se prvenstveno ogledaju u neaktivnim loptama u fazi obrane, te fazi negativne tranzicije koja nije na razini ostalih segmenata igre Barcelone. Ipak se može reći kako je neiskorištena dominacija u svakom pogledu u prvom poluvremenu koštala Barcelonu pozitivnog rezultata i novih vrijednih bodova. Na radost svih nas, Barceloni i pratiteljima iz Madrida predstoji zanimljiva i neizvjesna utrka za naslov prvaka, ali i vrlo zanimljiv i moguće vrlo neizvjestan susret s Manchester Citijem u Ligi prvaka.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

 

 

 

Chelsea Fc 3 – 1 Manchester United, eliminacija Manchester Uniteda iz utrke za Premiership!

U vrlo važnoj utakmici za obje ekipe na Stamford Bridgeu susreli su se Chelsea i Manchester United. Za Chelsea je ova utakmica u slučaju osvajanja 3 boda značila priključak za vodećima na ljestvici, dok je za Manchester potencijalni poraz značio eliminaciju iz utrke za Premiership. Moyes je dobio težak zadatak preuzimanja Fergusonovog mjesta na klupi jedne od najvećih nogometnih institucija u povijesti i za sada niti djelomično ne opravdava povjerenje čelnih ljudi kluba koji su ga doveli. Da stvar bude gora, u ovoj jako važnoj utakmici na raspolaganju nije imao Rooneya i Van Persia koji su za fazu napada Manchestera vjerojatno najbitniji igrači.

pos

Januzaj je trebao zauzeti mjesto prednjeg veznog, međutim u fazi napada najčešće je Welbeck dolazio duboko u prilaz čime bi Januzaj ostajao kao najistureniji igrač Manchestera. Njegova uloga u fazi napada uglavnom je bilo stvaranje brojčane superiornosti na polu-lijevoj strani u suradnji s Youngom i Evrom dok je u fazi obrane dobro odrađivao zadatke visokog presinga u suradnji s Welbeckom.

Taktika Mourinha u fazi napada je bila vertikalizacija kroz pozitivnu tranziciju. S obzirom na taktiku jasan je odabir prednje trojke (Hazard – Oscar – Willian koji osim što posjeduju brzinske karakteristike slične onima Valencie i Younga također posjeduju puno bolju dinamičku tehniku i puno bolje rješavanje situacija 1 na 1 na malom prostoru) čemu bi se u otvaranju napada priključivao Ramires koji je također tranzicijski profil zadnjeg veznog. Luiz je u ovoj utakmici trebao osiguravati ravnotežu u fazi obrane. Razlog ostavljanja Torresa na klupi vjerojatno se može tražiti u činjenici kako je Eto’o bolji u igri leđima prema protivničkom golu i zadržavanju dugih lopti, ali i u reakcijama na drugu loptu (iz čega je i postigao prvi pogodak) te boljeg rješavanja situacija na malom prostoru.

 slika 1

Chelsea je u fazi obrane krenuo sa srednjim presingom pri čemu je zona agresivnosti bila definirana nešto iznad linije polovice igrališta. Eto’ov zadatak bio je usmjeravanje napada Manchestera na jednu stranu (na kojoj bi Chelsea nakon usmjeravanja stvarao brojčanu superiornost u fazi obrane) izolacijom jednog od stopera koji u tom trenutku nije u posjedu lopte.

slika 2

Manchester je utakmicu u fazi obrane započeo u 1 – 4-4-2 pri čemu su na početku utakmice često koristili visoki presing gdje su Welbeck i Januzaj zonski markirali dva centralna braniča Chelsea, a vezni igrači bi dobro izlazili u pritisak na igrače Chelsea koji su dolazili u prilaz. Na slici je također vidljiva kompaktnost Manchestera u fazi obrane što pokazuje zadnja linija svojim izlaskom na 40 m od vlastitog gola. Ovakav pristup Manchestera prisilio je u prvih 10-ak minuta Chelsea na odigravnje dugih lopti koje uglavnom nisu pronalazile odredište. Posjed nakon uvodnih 12 minuta utakmice bio je 77% – 23% u korist Uniteda.

slika 3 - Copy

Agresivnost i visoki presing Manchestera su oblježili prvih desetak minuta utakmice u kojima je Manchester imao i dvije polušanse kojima je ipak presudila odlična obrana Chelsea. Fazu organiziranog napada Manchestera obilježili su dolazak u prilaz Welbecka (19) i krilnih igrača Manchestera u međulinijski prostor. Valenciu (25) dolaskom u prilaz u međulinijski prostor prati Azpilicueta (28) i time oslobođa prostor na desnoj krilnoj poziciji koji dolaskom iz drugog plana popunjava Raphael (čije je kretanje obilježeno crnom strelicom) koji se vidi na sljedećoj slici.

slika 4

Ovakve akcije bi najčešće završavale centaršutima s krilnih pozicija koji ipak nisu bili (pre)velika opasnost za Cecha. Budući da su bočni igrači Manchestera često odlazili na protivničku polovicu u funkciji stvaranja brojčane superiornosti najčešće optrčavanjem, iza leđa su ostavljali veliki prostor koji bi u slučaju oduzete lopte domaćina najčešće iskorištavali Willian i Hazard. O tome svjedoči i podatak da je 77% akcija Chelsea odigravano na krilnim stranama.

Nakon uvodnog visokog presinga, koji je onemogućio da Chelsea izlazi na protivničku polovicu kroz organizirani napad, Eto’o u 17. minuti ipak dovodi Chelsea u vodstvo nakon dobre reakcije na drugu loptu i individualne akcije uz pomoć Carricka.

Nakon prvog pogotka United je uglavnom u fazi obrane koristio srednji presing što je dozvoljavalo Chelseu da zadrži posjed lopte na svojoj polovici i smiri tempo utakmice nakon vodstva 1:0.

Pri samom kraju prvog poluvremena jako loša obrana na odbijenu loptu iz kornera koštala je Manchester još jednog pogotka koji je stavio Manchester u jako lošu poziciju za nastavak utakmice.

Za slikovnu analizu poslužit će drugi pogodak na utakmici.

slika 5 - Copy

Pogotku je prethodio udarac iz kuta domaćih. Na slici je vidljiv brojčani odnos ekipa (9:6 za Manchester) pri čemu je u centralnom dijelu i u petercu Manchestera prisutno striktno markiranje dok su ostala 3 igrača Manchestera zonski postavljena. Dobro postavljen obrambeni udarac iz kuta rezultira odbijenom loptom. Međutim, iza odbijene lopte na 20-ak metara od vlastitog gola igrači Manchestera donose više problematičnih odluka koji rezultiraju golom protivnika.

slika 6 - Copy

Na slici je vidljivo da je Januzaj (44) na prethodnom udarcu iz kuta zonski branio moguću odbijenu loptu u odnosu 1:2. Januzaj (44) postavljanjem zatvara prolazak lopte na desnu stranu i to je trebao biti znak da igrači Manchestera stvore brojčanu superiornost u fazi obrane na lijevoj strani. Welbeck (19) u ovoj situaciji sasvim nepotrebno odlazi u pritisak na igrača s loptom i ostavlja postojeći odnos (3:1 na krilnoj poziciji) snaga na desnoj krilnoj poziciji Chelsea. Rafael (2) također odlazi na slabiju stranu na koju lopta više ne može proći i omogućuje Cahillu (24) napad dubine. Vidić (15) ne izlazi van s ostatkom ekipe na vrijeme i time ne postavlja pravilno liniju zaleđa.

slika 7 - Copy

Eto’o (29) nakon prethodno izlaska iznad linije zaleđa koju je nepravilno formirao Vidić (koji se trenutno nalazi u odnosu 1:2) izvodi napad dubine u zonu prve stative, dok Ivanović (2) izvodi napad dubine na drugu stativu. Cahill odigrava dodavanje u prvu zonu što koristi Eto’o za drugi pogodak Chelsea.

Video prikaz drugog pogotka Chelsea:

Odmah na početku drugog poluvremena iz odbijene lopte nakon udarca iz kuta Chelsea je poveo 3 – 0 golom Eto’oa. Moyes se nedugo nakon trećeg pogotka domaćina odlučuje na uvođenje Hernandeza umjesto Younga, čime je Januzaj i službeno zauzeo mjesto na lijevom krilu.

slika 9

Hernandez je dolaskom u prilaz i odličnim kretanjem u međulinijskom prostoru ubrzo i zabio pogodak za smanjenje vodstva Chelsea na 3:1, no taj pogodak je ipak bio utješne naravi.

Mourinho se odmah nakon ulaska Hernandeza odlučio na zatvaranje utakmice uvođenjem obrambenog veznog (Obi Mikela) umjesto Oscara i prešao na 1 – 4-3-3 u fazi obrane pri čemu su trojku u sredini činili Luiz – Mikel – Ramires.

 slika 10

Upravo je ova slika nagovjestila kako će Mourinho rješiti problem dolaska u prilaz Hernandeza.

slika 11

Dakle, Mourinhova reakcija na navedeni problem dolaska Hernandeza u prilaz bila je jednostavno postavljenje klasičnog zadnjeg veznog iza leđa Ramiresu i Luizu što je onemogućilo pojavljivanje Hernandeza u međulinijski prostor.

Utakmica je od strane Chelsea kontroliranim tempom mirno završila rezultatom od 3 – 1. Za Chelsea ova pobjeda označava priključak vodećem dvojcu, a za Mourinha je značila 100 pobjedu u Premiershipu za što mu je trebalo 142 utakmice, (20 manje nego Fergusonu). Chelsea je relativno lako došao do pobjede. Osim prvih 15-ak minuta utakmice u kojima je Manchester bio vrlo agresivan i imao više prilika od domaćina ostatak utakmice je dominirao Chelsea najčešće organiziranom obranom, ubojitim kontranapadom koji ovoga puta nije okrunjen pogotkom, ali i kontinuiranim napadom kako se utakmica približavala kraju.

Pred Manchester Unitedom predstoji teška borba za osvajanjem mjesta koje vodi u Ligu prvaka, što s obzirom na konkurenciju (i njihova često loša izdanja) za četvrto mjesto koju čine Liverpool, Tottenham i vrlo dobri Everton neće biti nimalo jednostavno. Hoće li se čelni ljudi i dalje oslanjati na Moyesa i njegov tim najvjerojatnije će pokazati narednih nekoliko utakmica, jer su ipak bez obzira na veliku želju čelnih ljudi i navijača za još jednim „dugovječnim“ menadžerom važnije ambicije velikog kluba kakav zasigurno jest Manchester United.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

 

 

 

 

Image

Juventus 3 – 0 Roma. Veliki korak Juventusa u borbi za treću uzastopnu titulu prvaka države.

Na otvaranju drugog dijela sezone Juventus je na svom terenu četvrti uzastopni put uvjerljivo svladao ekipu Rome (rezultati prethodnih triju utakmica bili su: 4 – 1, 4 – 0, 3 – 0) i tako povećao prednost u odnosu na drugoplasiranu ekipu na velikih 8 bodova. Treba uzeti u obzir da je Juventus ispao iz natjecanja lige prvaka što znači da glavni cilj ove sezone postaje osvajanje prvenstva. Ova tvrdnja dobiva na značaju ukoliko se zna da Conte nije trener velikih izmjena i rotacija sustava koji funkcionira na najbolji način. Europska liga će vjerojatno poslužiti kao poligon za isprobavanje nekih novih ideja, priliku igračima s klupe i naravno odmaranje prvotimaca za važne prvenstvene utakmice. Prva postava uglavnom podnosi sav teret natjecanja Juventusa što također može biti jedan od razloga zašto se Conte još nije afirmirao na više natjecateljskih kolosjeka u istoj sezoni. No, ovo je zasigurno i jedan od glavnih argumenata zbog kojeg bi Juventus i ove sezone „morao“ osvojiti naslov Serie A. S druge strane, zanimljiva Roma (ove sezone do utakmice s Juventusom bez prvenstvenog poraza) čiji je glavni trener Rudi Garcia nije uspjela svojim drugačijim pristupom ove sezone slomiti iskusnog protivnika na „neprijateljskom“ tlu. Glavne značajke Rome ove sezone su efikasni kontranapad u kojem je jedna od ključnih figura lažna devetka Totti, koji dolaskom u prilaz u međulinijski prostor ima zadatak transformacije težišta igre vlastite ekipe i otvaranje krilnih pozicija uslijed napada dubine suigrača. Totti sa svojim razigravačkim sposobnostima i kreativnim rješenjima licem okrenutim prema protivničkom golu predstavlja ozbiljnu opasnost za protivnika. Što se pak tiče njegovih obrambenih dužnosti, Tottijeve (37) obrambene akcije završavaju otprilike 15 – ak minuta prije isteka prvog poluvremena. Također vrijedi istaknuti kako Roma ove sezone često primjenjuje visoki presing (što u Serie A i nije čest slučaj) u fazi obrani kao varijaciju Borussijinog „gegenpressinga“ ili Barceloninog visokog presinga.

 slika 0

Juventus je ovu utakmicu zaigrao u svojoj klasičnoj formaciji 1 – 3-5-2, dok je Roma nastupila u varijabilnom sustavu 1 – 4-3-3 koji je ponekad u fazi napada bio nalik onom 1 – 4-6-0 kojeg je Del Bosque uspješno koristio vodeći reprezentaciju Španjolske. S obzirom na sukobljavanje takvih sustava bilo je zanimljivo promatrati kako će Juventus na krilnim pozicijama braniti odnos 2 na 1. S druge strane je bilo zanimljivo promatrati kako će Roma rješavati odnose 1 na 1 u centralnom dijelu terena u fazi obrane.

Međutim, odmah po početku utakmice može se reći kako je Conte u potpunosti iznenadio Garciu. U većini domaćih utakmica Juventus je često izlazio u visoki presing što ovoga puta nije bio slučaj. Juventus je u fazi obrane stajao duboko na svojoj polovici i prepustio inicijativu protivniku (posjed lopte 41% – 59% u korist gostiju i najmanji posjed lopte Juventusa ove sezone).

slika 3

Na slici je vidljivo da se Conte od samog početka utakmice opredijelio za zonskih 1 – 3-5-2 duboko na svojoj polovici.

Conte se u ovoj utakmici odlučio za pristup neutralizacije protivničih najjačih aduta pa je takvim kompaktnim zonskim postavljanjem duboko na svojoj polovici u fazi obrane smanjen međulinijski prostor čime je Totti u funkciji lažne devetke onemogućen. Na krilnim pozicijama su Pogba i Vidal, kada je to bilo potrebno, pomagali Lichtsteineru i Asamoahu (u rješavanju situacije 1 na 2 koju su Chielinni i Barzagli ovisno o pokrivenom centralnom dijelu terena o obrani pretvarali u odnos 1 na 3) koji su stajali jako duboko na svojoj polovici, dok bi Tevez i Llorente preuzeli centralni dio terena u kojem su se nalazili Pjanić i Strootman.

sl

Slika prikazuje koliko je Totti duboko morao dolaziti u prilaz kako bi došao u posjed lopte. Također, vidljivo je koliko su duboko na svojoj polovici Lichtsteiner i Asamoah u funkciji stvaranja brojčane superiornosti na krilnim pozicijama i sprječavanja napada dubine koji prema karakteristikama najviše odgovara Gervinhu. Ovakvim kompaktnim, dubokim povlačenjem u svoju polovicu u fazi obrane Juventus je rješio već navedeni problem Tottija i njegovog pojavljivanja u međuliniji, te napad dubine i stvaranje brojčane superiornosti na krilnim pozicijama. Time su pokriveni svi najjači aduti protivnika u fazi napada koji su krasili Romu u dosadašnjem dijelu sezone. Navedena neutralizacija protivnika utjecala je na napad Rome pa su tako osim bočnih igrača Rome široko postavljenih na krilnim pozicijama svi ostali igrači Rome dolazili u prilaz po loptu. Budući da je Juventus ostavljao jako malo prostora iza leđa posljednje linije izostao je napad dubine protivnika što je također utjecalo na međulinijski prostor koji na taj način nije postajao veći (potvrda navedenog o sustavu 1 – 4-6-0 Rome u određenim vremenskim periodima).

U fazi napada Juventus je tražio priliku iz kontranapada pri čemu bi prvi cilj bio dovesti Pirla u posjed otvorene lopte čime bi je mogao distribuirati Llorenteu i Tevezu ili Pogbi i Vidalu koji bi tranformaciju težišta vlastite momčadi vršili vođenjem lopte (posebice klasično za Pogbu čije motoričke sposobnosti i antropometrijske karakteristike omogućavaju stvaranje razlike u tom segmentu). Izuzev kontranapada glavno „oružje“ Juventusa su trebale biti neaktivne lopte odnosno prekidi, a utakmica je bila evidentan dokaz da su se Conte i njegova momčad u prijelaznom periodu za taj segment nogometne igre detaljno pripremali.

Roma je problem kontranapada Juventusa, koji se najčešće realizirao kroz duge lopte na Llorentea i Teveza, rješavala dolaskom De Rossija između dva centralna braniča vlastite ekipe. Osim zadaća De Rossija u fazi obrane značajne zadaće je imao u fazi otvaranja napada budući da posjeduje značajno veće napadačke kvalitete od obrambenog dvojca Rome. Međutim, iako je često imao priliku slobodno doći u prilaz jer ga ni jedan od dva najisturenija igrača Juventusa nisu pratila u presing, nije imao kvalitetnih rješenje za odigravanje okomitih dodavanja nego je uglavnom odigravao kratka dodavanja na lateralne pozicije. Ako je za utvrditi kako nije imao mogućnost odigravanja kvalitetnih okomitih rješenja postavlja se opravdano pitanje da li su takvi zadatci De Rossija u fazi otvaranja napada opravdani, odnosno da li je uz prvi zadatak pokrivanja leđa i stvaranja odnosa 3:2 u fazi obrane mogao na drugačiji način pružati doprinos napadu Rome? Posao koji je odrađivao dovoljno je jednostavan i za centralne braniče Rome, a kada govorimo o De Rossiju onda znamo koliko takav svestrani igrač može doprinijeti vlastitoj ekipi u fazi napada.

Takav pristup Contea i njegove momčadi rezultirali su samo dvjema ozbiljnijim prilikama gostiju od kojih nijedna nije došla kao plod napada na organiziranu obranu Juventusa, već kao rezultat izgubljene lopte Juventusa na polovici gostiju.

Zamisao Garcie bila je onemogućavanje Pirla (nije nikakva novost jer to pokušava bilo koja ekipa koja igra protiv Juventusa s više ili manje uspjeha) i to uz Tottijevo markiranje ukoliko bi Pirlo dolazio u prilaz duboko na svoju polovicu ili uz markiranje Pjanića ukoliko bi Pirlo bio nešto više pozicioniran.

 slika 4 - Copy

Kako je utakmica odmicala, Tottijeve obrambene akcije su progresivno nestajale pa je Pirlo nakon uvodnih 15 – ak minuta u kojima je bio zatvoren, pružao sve veći doprinos igri Juventusa u fazi napada.

Juventus je iz prvog prekida u 17. min. poveo pogotkom Vidala čime je usprkos „dozvoljenoj“ dominaciji Rome (koja se osim po posjedu lopte očitovala brojem udaraca u okvir gola i prema golu Juventusa) okončano prvo poluvrijeme zanimljive taktičke bitke.

Odmah po početku drugog poluvremena, Juventus (Bonucci) iz prekida s lijeve strane povećava prednost na 2 – 0 što je uvelike umanjilo šanse gostiju u eventualni preokret.

Budući da su sva 3 pogotka igrači Juventusa zabili iz prekida, za slikovnu analizu ovog članka poslužit će drugi pogodak Juventusa u kojem je očit rad u prijelaznom periodu utrošen na neaktivne lopte.

 slika 5 - Copy

Na slici je vidljivo kako 3 igrača Juventusa ulaze u duboku poziciju vrlo blizu protivničkog gola. Reakcija igrača Rome je postavljanje linije zaleđa na nekih 7-8 metara od vlastitog gola čime neposredno prije izvođenja slobodnog udarca ostavljaju sva 3 Juventusova igrača u nedozvoljenoj poziciji.

slika7 - Copy

U zaletu Pirla za izvođenje slobodnog udarca Bonucci iz prethodne pozicije (označene crnom kružnicom) na vrijeme izlazi iz nedozvoljene pozicije u prostor koji kretanjem prazni Llorente (14).

slika9 - Copy

Bonucci (19) ulaskom u prostor koji je prethodno napustio Llorente, lažnim kretanjem „van-unutra“ izbacuje iz igre igrača Rome s brojem 5 (Castan), koji ga markira, te ulazi u zonu na drugoj stativi u koju je planiran dolazak lopte.

slika10 - Copy

Očit cilj akcije bio je oslobađanje zone na daljoj stativi te postavljanje težišta na napada zona na prvoj stativi (neposredna opasnost) kako bi se stvorili uvjeti za napad zone na drugoj stativi koja je preostala kao posredna opasnost za protivnika.

Video prikaz drugog pogotka Juventusa:

Dotadašnji tijek utakmice u kojem su gosti relativno rano primili prvi pogodak, a netom nakon početka drugog poluvremena i drugi pogodak Juventusa uvelike je utjecao na ambicije Rome u ovoj utakmici. Pristup Juventusa je ostao nepromjenjiv uzevši u obzir činjenicu kako su igrači Rome sve slabije odrađivali zadatke u obrani što je posebice vidljivo ukoliko se promatra doprinos Tottija i Pjanića u tom segmentu igre. Garcia je u igru u 55. minuti umjesto Pjanića uveo Destra, te Torosidisa umjesto Dodoa. Destro je zamjenio Tottija u vrhu napada, dok je Totti od tog trenutka i „službeno“ zaigrao na poziciji prednjeg veznog te je formacijski igra Rome prešla u 1 – 4-2-3-1. Budući da je zbog ružnog starta u 75. minuti opravdano isključen De Rossi, bilo je teško očekivati kako će rotacije i zamisli Rudija Garcie opravdati svoja očekivanja. Iz istog prekida Castan je namjerno rukom izbacio loptu s gol linije i time zaokružio svoju lošu partiju i zajedno s time srušio i posljednje nade vlastite ekipe u mogući preokret. Nakon što je Vučinić (koji je prethodno zamijenio Teveza zbog ozljede) iz jedanaesterca doveo svoju momčad na 3 – 0, a odnos snaga na terenu bio je 11 – 9 za domaće, utakmica je što se neizvjesnosti tiče završena i prije sudčevog posljednjeg znaka.

Conte i njegova ekipa su u ovoj utakmici pokazali kako se pravim pristupom (u ovom slučaju je to bila neutralizacija protivnika u fazi obrane, priprema prekida u fazi napada, igra na kontranapad koji je kako se utakmica približavala kraju prelazio u kontinuirani napad), disciplinom i detaljnom razradom neaktivnih lopti može relativno lako savladati jak protivnik kao što je to Roma ove sezone. S obzirom na kalendar natjecanja Juventusa u nastavku sezone, sve osim treće uzastopne titule Juventusa moglo bi se svrstati u rubriku iznenađenja.

Iako je vidljiv pad forme Rome u posljednje vrijeme (od posljednjih 9 utakmica samo u 3 utakmice su rimljani odnijeli sva 3 boda) neosporno ja kako Rudi Garcia ove sezone odrađuje vrlo dobar posao što potvrđuje položaj na tablici rimljana koji je viši od očekivanja, uz još bitniju činjenicu kako dosadašnja igra Rome obećava dobar položaj na tablici i na kraju sezone. Cilj Rome je zasigurno plasman u ligu prvaka naredne sezone, a do tada preostaje još dosta vremena treneru i ekipi za popravljanje određenih segmenata igre (u ovoj utakmici najočitiji primjer su neaktivne lopte u fazi obrane) kako bi se mogli ravnopravno natjecati s najboljim europskim močadima kao što je to u ovom slučaju Juventus.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

Poraz Bayerna na Allianz Areni i osvajanje prvog mjesta u skupini!

Tražeći put izvan okvira Njemačke zadatak je djelomično uspješno obavljen. U utakmici za prestiž koja je sa sobom nosila moguću promjenu (iako teško ostvarivu budući je rezultat u Manchesteru u prvom kolu glasio 1 – 3 u korist gostiju) na vrhu skupine D lige prvaka susreli su se Munchenski Bayern i Manchester City i odigrali zanimljivu utakmicu s ukupno 5 pogodaka i velikim preokretom gostiju.

slika

Početni sastav Bayerna 1 – 4-1-4-1 sugerira kako je Guardiola krenuo u utakmicu s težnjom da oduzme posjed lopte protivniku (što je na kraju utakmice uspio jer je posjed lopte je bio 60% – 40%, 557 dodavanja Bayerna uz 88 % uspješnih naprema 383 dodavanja Man. Cityja uz 78.1 % uspješnosti) što je model koji je naveden u prethodnom članku kao jedan od mogućih rješenja u borbi s jakim protivnicima uz iznimku da u ovoj utakmici na poziciju zadnjeg veznog umjesto Lahma (koji je igrao na svojoj najstandardnijoj poziciji desnog bočnog), zaigrao T. Alcantara koji je ipak u fazi napada i podfazi otvaranja napada opasnija opcija po protivnika od Lahma s obzirom na karakteristike koje ga obilježavaju u fazi napada.

Man. City je u utakmicu krenuo sa svojih standardnih 1 – 4-2-3-1 izuzevši pošteđene Kompanija, Aguera, Yayu Tourea i Nasrija. Moguće je kako ni sam Pellegrini nije vjerovao da njegova ekipa može zabiti barem 3 gola Bayernu na Allianz Areni kako bi zasjela na čelo skupine nakon uvjerljivog poraza u prvom kolu (1 – 3). Stoga je za zaključiti kako je Pellegrini usputno odlučio testirati širinu kadra odmarajući važne igrača za prvenstvenu utakmicu narednog vikenda protiv Arsenala.

Utakmica je započela visokim presingom Bayerna na koje Manchester City nije imao gotovo nikakva odgovora.

Glavna obilježlja igre u fazi otvaranja napada Bayerna bili su široko raspoređeni centralni braniči s dolaskom u prilaz T. Alcantare (6) ili Kroosa (čime su kreirali odnos 4:2 u centralnom dijelu terena) između najisturenijih Silve (21) i Džeke (10).

slika 0

Ukoliko bi se događalo (viđeno samo u nekoliko navrata) da igrači Manchestera kreću u presing (Fernandinho i Javi Garcia odlaze u pritisak na T. Alcantaru i Kroosa na znak Džeke i Silve koji su pritiskali protivničke centralne braniče) onda bi u veliki međulinijski prostor između obrambenog i veznog reda gostiju ulazio Ribery, koji je postajao glavna figura tranzicije vlastite ekipe na protivničku polovicu.

Važno je napomenuti kako je Ribery osim u centralni međulinijski prostor, još češće odlazio na suprotnu stranu, čime je Mandžukić odrađivao njegov posao na lijevoj strani u fazi obrane i time gotovo potpuno razrješavao dužnosti Riberya u fazi obrane. Ovakve tvrdnje dokazuje mapa kretanja Riberya.

riba

U napadu Bayerna na postavljenu obranu protivnika najzanimljiviji je zadatak Alabe u fazi otvaranja napada, gdje je odlaskom u centralni dio terena između protivničkog desnog krilnog igrača (Navasa) i desnog centralnog veznog (Javi Garcia) kreirao prostor u koji je Ribery dolazio u prilaz. Po automatizmu prilikom prijema lopte Riberya, Alaba je napadao dubinsku zonu koju je prije dolaska u prilaz okupirao Ribery. Taktika koju Bayern često koristi pogotovo kada je kombinacija lijeve strane Alaba – Ribery a desne strane Lahm – Robben. Utakmica je prikazivana u krupnom kadru pa nije bilo moguće slikovno prenijeti ovu kombinaciju s utakmice, ali kako nebi sve ostalo u zraku potrudio sam se skicirati navedenu akciju.

slika post

Manchester City je u fazi obrane otvorio utakmicu u zonskih 1 – 4-4-2 u kojem Džeko i Silva kao najistureniji igrači uglavnom nisu „iskakali“ na protivničke centralne braniče omogućivši im dolazak skoro do polovice igrališta s otvorenom loptom (što će se pokazati kobnim nakon samo 5 minuta igre i gola Mullera kojem je Dante asistirao sa svoje polovice budući da nitko od protivničkih napadača nije odlazio u pritisak na igrača s loptom iako treba napomenuti da je moguće da je gol postignut iz nedozvoljene pozicije).

U takvom ultraagresivnom pristupu Bayerna i (pre)pasivnoj obrani Manchestera, rezultat nakon 12 odigranih minuta susreta glasio je 2 – 0 za domaćina.

Dolaskom u posjed lopte, City je pokušao okomitim odigravanjem prema jedinoj referentnoj točki (Džeko) izlaziti na protivničku polovicu i napadom dubine Navasa i Milnera zaprijetiti domaćinu što uglavnom zbog kvalitetnog i pravovremenog otklanjanja referentne točke posljednjeg dvojca Bayerna nije uspijevalo.

Utakmica je nastavljena uz potpunu dominaciju Bayerna sve do 28. minute kada nakon centaršuta Navasa, Muller ne otklanja posrednu opasnost na slabijoj strani u fazi obrane. Budući da je i treći pogodak postignut na gotovo identičan način, za slikovnu analizu poslužit će prvi pogodak Manchester Cityja.

 Na slici ispod posebno je potrebno obratiti pozornost na vrlo slabu obranu Bayerna na slabijoj strani (strana suprotna od one na kojoj se nalazi lopta).

slika 1

Muller (25) bi se u ovoj situaciji trebao spustiti u petog čovjeka posljednje linije i time markirati Milnera (7) i onemogućiti njegovo osvajanje lopte potencijalnim prolaskom centaršuta na drugu stativu. Navas (s loptom) kreira prostor za centaršut dok Zabaleta (čije je kretanje označeno strelicom) traži odigravanje dubinskog dodavanja čime također okupira pozornost Dantea, osim Kroosa koji povratnom trkom sprječava napad dubine. U centralnom prostoru Boateng striktno markira Džeku uz pomoć Lahma (21) stvarajući odnos 2:1 i time otklanjanjući neposrednu opasnost Džeke. Na slici je također moguće vidjeti dobro postavljenu obrambenu liniju Bayerna s obzirom na napad Džeke koji se u tom trenutku nalazio u zaleđu.

slika 2

Silva (21) napadom dubine (označeno strelicom) na prvu stativu pokriva mogućnost povratne lopte ili odbijanca dok za isto vrijeme Milner (7) koristi početnu prednost u odnosu na Mullera koji nije odradio prethodno navedeni zadatak u fazi obrane te napadom dubine (označeno strelicom) pokriva zonu dalje stative na slabijoj strani u koju lopta potencijalno može doći.

slika 4

Centaršut Navasa prolazi na slabiju stranu na kojoj se nalazi Milner (7). U tom trenutku Silva (21), već u punom sprintu koristeći prednost u odnosu Thiaga (6), utrčava u zonu moguće povratne lopte. Dante (4) nije u pravilnom položaju (ili se ovdje manifestirao problem njegove frizure) da bi na vrijeme ugledao dolazak Silve (21) iz drugog plana i time ga preuzeo.

slika 6

Milner (7) odigrava povratnu loptu u zonu „peterca“ u koju Silva (21) utrčava i zabija pogodak.

Video prikaz prvog pogotka Manchester Cityja (uz napomenu da oni koji nisu ljubitelji proslave pogotka na Al Jazeera TV prethodno gledanju videa stišaju ton)!

U drugo poluvrijeme se ulazi u potpuno različitim ulogama. Manchester na početku drugog poluvremena mijenja sustav 1 – 4-4-2 u 1 – 4-2-4 te visokim presingom prisiljava domaćina na povlačenje na svoju polovicu u fazi obrane, na što Guardiola već u 55. minuti mijenja Gotzea i uvodi Martineza kako bi uspostavio ravnotežu u fazi obrane i fazi otvaranja napada. Nedugo iza ulaska Martineza, City iz pomalo sumnjivog (moj subjektivni dojam) jedanaesterca dolazi do izjednačenja. Samo 3 minute kasnije u skoro identičnoj situaciji kao kod prvog gola, (kada Muller nije popunio poziciju petog obrambenog igrača) ponovno iz centaršuta koji prelazi na slabiju stranu do Milnera koji ovaj puta sam realizira ukazanu priliku i time Man. City dolazi do šokantnog preokreta na Allianz Areni. Treba napomenuti kako je titulu igrača utakmice uvjerljivo pokupio Milner asistencijom za prvi pogadak, iznuđivanjem jedanaesterca za drugi pogodak i postignutim trećim pogotkom, čime je Pellegrini možda dobio neke odgovore koje je tražio kada je igračima s klupe dao priliku za dokazivanje protiv iznimno jakog protivnika. Uz rezultat koji je i dalje „odgovarao“ domaćinu utakmice u borbi za prvo mjesto skupine Bayern nije maksimalnim angažmanom tražio izjednačenje i eventualnu pobjedu. Pellegrini je uveo Negreda umjesto Silve u nadi da će se pritiskom Bayerna otvoriti prostor za kontranapad preko dvije referentne točke (Džeke i Negreda) te tako doći do pobjede dovoljne za prvo mjesto u skupini. Zanimljivo je bilo pratiti izjave Pellegrinija nakon utakmice kada su ga novinari pitali zašto nije uveo Aguera pri rezultatu 2 – 3, na što je odgovorio kako nije bio siguran da će novim pogotkom i eventualnom pobjedom 2 – 4 zasjesti na čelo skupine lige prvaka, što je u najmanju ruku neozbiljna tvrdnja za tako iskusnog trenera. Uz sve rečeno posljednjih 20-ak minuta susreta je bio ujedno i najslabiji i najnezanimljiviji dio utakmice. O igri Bayerna i njihovim mogućnostima djelomično je rečeno u prethodnom članku a također i u ovom. Što se tiče Manchester Cityja, generalno treba reći kako su u trećem uzastopnom nastupu u ligi prvaka preobrodili porođajne muke privikavanja na najelitnije nogometno natjecanje i dobili dragocjeno iskustvo potrebno za odigravanje ozbiljnije uloge u najjačem nogometnom natjecanju. Pobijediti Bayern na Allianz Areni (posljednji put poraženi na domaćem terenu u ožujku ove godine) je vrlo težak zadatak kojem su dorasle samo rijetke ekipe. Manchester City ove sezone će sigurno biti vrlo neugodan protivnik bilo kome uključujući Barcelonu s kojom će se boriti za nastup u četvrtfinalu lige prvaka.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

Borussia Dortmund 0 – 3 Bayern Munchen (24.11.2013) Kako je Guardiola neutralizirao Kloppov “gegenpressing”?

Vjerojatno se s pravom pitate? Autor bloga u prethodnom članku ističe sve prednosti i vrline Borussije Dortmund da bi već u sljedećem pisao o njihovom uvjerljivom porazu. Tko je tu lud? Međutim, činjenica kako Borussija u prethodnih 5 – 6 sezona od prosječnog europskog nogometnog kluba postaje članica top 10 klubova ostaje i dalje nepobitna. Ovako uvjerljiv poraz kvalitetne momčadi iz Dortmunda moguće je objasniti činjenicom kako su igrali protiv trenutno najkonstantnije i najuigranije ekipe ali i nizom drugih faktora od kojih je najbitniji izostanak cijele obrambene linije (ozljede) te veznjaka Gundogana, a najviše upitnika izazvalo je postavljenje Friedricha (34) na poziciju desnog centralnog braniča koji je prethodno bio bez kluba. No, sve navedeno ne umanjuje utjecaj Guardiole (na raspolaganju nije imao Riberya i Schweinsteigera, koji iako značajni izostanci nemaju presudni utjecaj s obzirom na jako široku i kvalitetnu klupu) i njegove ekipe u uvjerljivoj pobjedi, premda je s obzirom na sve prikazano na terenu golovna razlika u korist gostiju prevelika. Guardiola je pronašao način kako efikasno rješiti problem visokog presinga („gegenpressinga“) Borussije, te oduzimanjem i zadržavanjem posjeda smanjiti broj prilika i kontranapada protivničke ekipe.

Borussija Dortmund je startala u svojoj standardnoj formaciji 1 – 4-2-3-1, dok je Guardiola u utakmicu krenuo s 1 – 4-1-4-1 postavom koju je već najavio u prethodnom dijelu sezone kao jednu zanimljivu alternativu u sukobljavanju s jakim protivnicima koja će prvenstveno omogućiti rješavanje visokog presinga protivnika i pokušaj oduzimanja posjeda lopte protivničkoj ekipi. Najzanimljivija i vjerojatno najpopularnija činjenica ove Guardioline formacije je postavljanje Lahma na poziciju zadnjeg veznog. Ova utakmica protiv Borussije u potpunosti opravdava takvo razmišljanje Guardiole.

slika 0

Borussia na otvaranju utakmice nije krenula u visoki presing („gegenpressing“) onako silovito kako su to radili u finalu lige prvaka, poučena činjenicom kako takav presing može dovesti do problema inteziteta (vidljiv energetski pad) tijekom posljednjih 15 – ak minuta susreta, a također i činjenicom kako je u ovoj utakmici nedostajala cijela posljednja četvorka što može biti potencijalno veliki problem s obzirom da posljednja linija u primjenjivanju visokog presinga mora odrađivati izrazito važan posao (zadržavati kompaktnost i time smanjivati međuliniju vlastite ekipe) koji podrazumijeva česti izlazak skoro do polovine igrališta što zahtijeva uigranost na visokoj razini. U fazi napada je i dalje kao glavni cilj postavljen princip okomitosti (Lewandoski odradio velik posao) čime su domaćini nakon osvojene lopte brzo transformirali težište igre na protivničku polovicu i priključkom ostalih stvarali šanse iz kojih na njihovu žalost nisu zabili pogodak.

S druge strane Bayern je otvorio utakmicu u fazi napada odigravanjem nekoliko dugih lopti (glavno odredište tih istih je trebao biti Mandžukić) međutim u većini slučajeva takav način rješavanja (najčešće Boatengove duge lopte nisu pristizale u širi dijametar odredišta – 41 od 57 uspješnih dodavanja) visokog presinga protivnika rezultirao je izgubljenom loptom. Ubrzo se broj upućenih dugih lopti naglo smanjio a glavni način rješavanja visokog presinga protivnika postao je dolazak Lahma u prilaz između centralnog dvojca Boatenga i Dantea, te Krossa u prilaz čime je formiran romb koji omogućava više mogućih linija dodavanja dok su bočni igrači Bayerna bili toliko visoko uz bočnu liniju dokle su imali otvorene linije dodavanja.

U prvom poluvremenu Borussija se ravnopravno nosila s protivnikom i čak je imala nešto više kvalitetnih prilika koje je ostvarivala prvenstveno principom okomitosti u borbi s izrazito kvalitetnim protivnikom koji je u toj utakmici u potpunosti oteo posjed lopte domaćinu, a omjer posjeda bio je 40 % – 60 % (još uvjerljivija razlika u drugom poluvremenu).

U narednim prikazima objašnjeno je kretanje Lahma (21) između svojih centralnih braniča čime otvara dodatne linije dodavanja i stvara brojčanu superiornost duboko na svojoj polovici te neutralizira visoki presing Dortmunda koji započinje pritiskom Mkhitaryana (10) i Lewandowskog (9).

slika 1

Mkhitaryan pritiskom na protivničkog igrača s loptom (17) daje signal svojoj momčadi da krenu u visoki presing. Lahm (21) dolazi u prilaz i otvara liniju dodavanja između centralnih braniča vlastite ekipe. Tim kretanjem Lahm rješava brojčani odnos 2:2 (dva centralna braniča u odnosu na prednjeg veznog Mkhitaryana i najisturenijeg Lewandowskog) i pretvara situaciju duboko na vlastitoj polovici u odnos 3:2.

slika 2

Otvaranjem linije dodavanja i prijemom lopte Lahma, Lewandowski (9) izlazi u pritisak na Lahma pokrivajući kretanjem liniju dodavanja prema lijevom centralnom braniču Danteu (4). Istovremeno Kross (10) dolazi u prilaz otvaranjem nove linije dodavanja stavljajući vlastitu ekipu u brojčano superiorni odnos (3:2).

slika 3

Prilazom Krossa (10) te otvaranjem linija dodavanja centralnih braniča Boatenga i Dantea, Lahm dobiva 3 otvorene linije dodavanja. Lewandowski (9) pokušava kretanjem onemogućiti liniju dodavanja prema Danteu (4) te ponovno omogućiti brojčani odnos 3:3, dok Bender (6) kreće u pritisak na Krossa (10) koji dolazi u prilaz.

slika 4 - Copy

Lewandowski (9) uspijeva zatvoriti kut dodavanja Lahma prema Danteu. Reakcija Lahma je prijenos lopte (Lahmove tehničke kvalitete omogućavaju odabir kvalitetnih rješenja unatoč pritisku protivničkog igrača) na drugu stranu čime povećava udaljenost od Lewandowskog i otvara prostor za odigravanje moguće duge lopte što predstavlja opasnost s obzirom da je Borussija u visokom presingu (jasnije vidljivo na sljedećem prikazu). Svjestan opasnosti odigravanja duge lopte, Bender (6) ne nastavlja s presingom na čovjeka i započinje kretanje prema natrag.

slika 6

Lahm umjesto duge lopte odigrava kratko dodavanje prema Krossu (10) koji je oslobođen striktnog pristiska od strane Bendera (6).

slika 8

Dodavanjem Krossa (10) prema Danteu (4) izvršena je promjena težišta igre i time je visoki presing Dortmunda završen. Bayern je zadržao posjed, posjeduje otvorenu loptu te veliki slobodni prostor na lijevoj strani i time su stvoreni svi preduvjeti za napad na (ne)organiziranu obranu Dortmunda.

U realnom vremenu to izgleda ovako.

Zanimljivo je promatrati reakciju Guardiole na početku drugog poluvremena kada je umjesto najlošijeg igrača svoje momčadi u prvom poluvremenu Boatenga uveo T. Alcantaru. Na mjesto Boatenga zaigrao je Martinez (jedan od najsvestranijih igrača uopće) a umjesto neraspoloženog Mandžukića na teren je ušao bivši igrač Dortmunda Mario Gotze. Ovim dvjema izmjenama Guardiola je u potpunosti oduzeo posjed lopte Borussiji i napadom na organiziranu obranu Borussije uspio u potpunosti izdominirati protivnika u drugom poluvremenu.

Dojam utakmice je ipak kako Borussija u odsustvu nekoliko standardnih igrača nije u stanju kvalitetno parirati najkvalitetnijim ili trenutno najkvalitetnijem protivniku starog kontinenta. Ozljede, ukoliko ih bude mnogo, mogu predstavljati ozbiljan udarac ambicijama kluba ove sezone.

Promatrajući Bayern, za zaključiti je kako su oni danas klub koji pruža najkonstanije predstave na travnjaku, a iznimno bitan faktor koji posjeduju je širina ekstremno kvalitetnog kadra. Druga važna činjenica je jednostavno Guardiola koji i dalje donosi novitete u igru svoje momčadi kao što je to radio s Barcelonom kada su mnogi tvrdili da je njihova igra pročitana. Ove godine je osim iznimno uspješnih rezultata (čak uspoređujući s očekivanjima) predstavio nekoliko mogućih varijanti načina igre koji će sigurno biti od koristi ekipi iz Munchena u sukobljavanju s protivnicima koji gaje različite stilove i načine igre.

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

Image

Borussia Dortmund – Ubojita snaga kontranapada, načelo okomitosti, „gegenpressing“!

                                     Jurgen Klopp je sastavio ekipu koja ima sposobnost transformacije iz faze obrane u fazu napada u minimalnom vremenskom periodu i pretvorio ekipu u jednu od najuzbudljivih u Europi.

Na putu do dvije uzastopne prvenstvene titule u sezoni 2010/11, 2011/12 uz nastup u finalu lige prvaka prošle sezone, Borussia kombinacijom učinkovite taktike i fantastičnih modernih igrača (ukazuje na važnost selekcije) evoluira u jednu od najpotentnijih napadačkih ekipa koja uništava protivnike presingom, kontranapadom i kliničkom završnicom. Usprkos činjenici da najbolji igrači (Sahin 10 M €, Kagawa 16 M € i najsvježije Gotze 37 M €) brzo ostvaruju transfere u najbogatije klubove svijeta, Borussia uspijeva kvalitetnim zamjenama (Gundogan 5,5 M €, Reus 17 M €, Aubameyang 13 M €, Mkhitaryan 27 M €, uz podsjetnik da je Lewandowski doveden za 4,5 M €) održati visoko postavljenu letvicu prethodnih sezona. Igre koje prezentiraju novopridošli igrači pokazuju kako njihov odabir nije slučajan, odnosno da se karakteristike koje ti igrači posjeduju savršeno uklapaju u zamišljeni model igre Jurgena Kloppa. Gubitak Gotzea vjerojatno je najzvučnije odjeknuo u Dortmundu ali nije pokolebao Kloppa u pokušaju da se odupre snazi Bayern Munchena, a pojačanja Aubameyang i Mkhitaryan su značila da može oformiti briljantnu napadačku postavu s Reusom i Aubameyangom na bilo kojoj krilnoj poziciji (zavidna razine kvalitete zamjena u vidu polivalentnih Grosskreutza i Blaszykovskog), Mkhitaryanom kao prednjim veznim (kasnije će se pokazati kao jedan od ključnih figura učnikovitog kontranapada) podupirući Lewandowskog kao jednog od najboljih klasičnih napadača današnjice. Vjerojatno najbolji dokaz snage njihova „gegenpressinga“ i kontranapada je prva utakmica polufinala prošlogodišnje lige prvaka i uvjerljiva domaća pobjeda 4 – 1 protiv ekipe Real Madrida. Lewandowski (glavna referentna točka u fazi napada) je nezamjenjiv u igri leđima prema protivničkom golu (uz Ibrahimovića vjerojatno i najkvalitetniji u tom segmentu igre) a također ga odlikuje fantastična završnica te igra glavom. Lewandowski također, svojim kretanjem kreira (otvara) prostor koji popunjavaju ekstra brzi Reus i Aubameyang.  Ekipa također posjeduje odličnu trojku u sredini terena koju popunjavaju povratnik Sahin, Bender i novopridošli Gundogan koji predstavljaju kombinaciju napadačke kreativnosti (izražene karakteristike dinamičke tehnike) i obrambene stabilnosti. Sa napadački orijentiranim bekovima (Pisczek i Schmelzer) i centralnim braničima koji kvalitetno surađuju u fazi napada (podfaza otvaranja napada, posebice karateristična za Hummelsa), Borussia posjeduje sve potrebne sastojke za dinamičan, napadački orijentiran nogomet.

Sa svim rečenim, igračima koje ima na raspolaganju i načinom na koji se oni uklapaju u trenerov napadački orijentiran stil, bilo bi naivno očekivati bilo što drugo osim otvoreni napadački nogomet najviše kvalitete Kloppove momčadi i ove sezone.

U narednim prikazima analiziran je kontranapadan Borussije nakon prethodnog usmjeravanja lopte u protivničkom posjedu (primjena srednjeg presinga) u prostor gdje su igrači Borussije brojčano superiorni. Nakon oduzete lopte po principu okomitosti vrlo brzo je ostvarena situacija 2 na 2 koju (duboko na protivničkoj polovici) igrači Borussije koriste na maksimalno jednostavan i efikasan način.

 

slika 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Borussia Dortmund u srednjem presingu, vidljivo je kako igrač s brojem 10 odlazi u pritisak na protivničkog igrača s loptom, dok igrači broj 7 (pokriva liniju dodavanja protivničkog igrača na krilnoj poziciji) i 8 (pokriva liniju dodavanja protivničkog veznog igrača stvarajući sa suigračem broj 6 odnos 2:1) pokrivaju linije dodavanja. Igrač broj 6 odlazi (anticipacija) u pritisak na jedinog igrača protivničke momčadi do kojega može proći dodavanje. Igrač s brojem 11 predviđa mogući razvoj kontanapada i započinje kretanje prema protivničkom golu prije nego je lopta oduzeta (jasnije vidljivo na sljedećem prikazu).

 

 

 

slika 4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Igrač s brojem 6 odnosi loptu ispred protivničkog igrača i odigrava okomiti pas suigraču s brojem 9 u međuliniji (prostor između vezne i obrambene linije) protivničke ekipe (dolazi u prilaz). Igrač s brojem 11 napada dubinu i time daje podršku potrebnu suigraču s brojem 9 budući da je u brojčano inferiornom odnosu 1:2.

 

 

 

slika 6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Igrač s brojem 11 (Reus) u punom naletu kretanjem „traži“ odigravanje dubinskog pasa od igrača s brojem 9 (Lewandowski).

 

 

 

slika7

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Reus dominantan na širokom prostoru koristeći svoje brzinske karakteristike izlazi sam na protivničkog vratara dok Lewandowski nakon odigranog dubinskog pasa puni prostor na daljoj stativi u slučaju povratne lopte ili mogućeg odbijanca.

 

U realnom vremenu, u izvedbi Borussije iz Dortmunda to izgleda ovako. Nogomet je jednostavna igra, zar ne?

 

 

Transformacija Borussije Dortmund (usprkos činjenici da se radi o trofejnom klubu bogate povijesti) započinje dovođenjem Jurgena Kloppa i njegovog tima 2008. godine. Klubu kojem se predviđala borba za ostanak završava natjecateljsku sezonu 2008/09 na šestom mjestu Bundeslige. Sezonu iza osvaja peto mjesto, a u sezoni 2010/11 osvaja prvenstvo te brani titulu prvaka države i sljedeće sezone. Progresivan napredak potvrđuje nastup u finalu lige prvaka prošle sezone. Svoj trenerski identitet afirmirao je tzv. „gegenpressingom“ što bi u jednostavnom prijevodu označavalo igru punim intenzitetom 90 minuta pristupajući svakoj situaciji na terenu kao da si u zaostatku od jednog pogotka nekoliko minuta prije kraja finalne utakmice. Nakon gubitka posjeda lopte igrači će beskompromisnim presingom pritskati igrača s loptom i najbliže mu suigrače bez obzira na poziciju i lokaciju na terenu (ipak, ove tvrdnje se ne može doslovno tumačiti s obzirom da se radi o organiziranom presingu s obzirom na: položaj vlastitih i protivničkih igrača na terenu, usmjeravanje lopte na dijelove terena u kojima su igrači Borussije brojčano superiorni, „signal“ igrača koji prvi kreće u presing, trenutni rezultat itd.). Prema Kloppu „gegenpressing“ je najbolji „graditelj igre“ koji postoji (Kloppov „gegenpressing“ se u biti ne razlikuje u mnogome od visokog presinga koji je Guradiola primjenjivao u Barceloni naročito u svojoj prvoj sezoni). Ono što naročito odvaja i razlikuje Kloppa  od ostalih trenera je igra nakon dolaska njegove momčadi u posjed lopte. Odmah po dolasku u posjed lopte (ukoliko igrač u posjedu ima otvorenu loptu), (u slučaju da nema, odigrava je putem jednog ili dva pomoćna dodavanja suigraču koji je u poziciji da može u nogometnom žargonu „odigrati dubinu“) glavni cilj je odigravanje dubinskog dodavanja i popunjavanje otvorenih prostora (krilni igrači) za vrijeme transformacije protivničke ekipe iz faze napada u fazu obrane. Takav način igre naravno uzrokuje veliku energetsku potrošnju, (najbolji je pokazatelj je utakmica lige prvaka protiv Marseillea u kojoj su igrači Borussije pretrčali 122.9 km ili nevjerojatnih 12.3 km prosječno izuzevši golmana) budući da Borussia igra na tri kolosijeka u isto vrijeme. Takav pristup je od Kloppa zahtijevao određene promjene pa tako se danas za Borussiju može reći da unutar utakmice pokriva manji prostor (ukazuje na dodatnu kompaktnost momčadi) što je posebice očigledno na utakmicama domaćeg prvenstva kada nakon postignutog vodećeg pogotka pokušavaju varijabilnim napadom (napad bez izrazite tendencije da se brzo završi udarcem, cilj je zadržati posjed i usporiti ritam utakmice) zadržati posjed lopte i do određene mjere smanjiti energetsku potrošnju igrača.

Na posljetku, Borussia je danas klub koji (nije među najvećih 10 potrošača u prijelaznim rokovima ukoliko se promatra kupljeno – prodano varijabla) egzistira uspješnim upravljanjem, vrhunskim vođenjem od strane Kloppa i suradnika, te podrškom navijača koji su vjerojatno naimpresivnija i „najodanija“ podrška uopće. Klub posjeduje kvalitetnu školu nogometa, ne dovodi ekstremno skupa vrhunska pojačanja (investiraju u one pojedince koji imaju potencijal da takvi postanu) i ne posjeduje igrače top razine (kada dosegnu tu razinu uglavnom napuštaju klub te visokim iznosima pune klupsku blagajnu) ali su usprkos svemu uspjeli doći do finala lige prvaka napadačkim, raskošnim, kolektivnim, lijepim, zabavnim, i pobjedničkim nogometnim stilom. Usprkos činjenici da pojedinčne kvalitete nisu na vrhunskoj razini, oni su ekipa koja se uzdiže na vrhunsku razinu kolektivnom interpretacijom totalnog nogometa!

 

Autor: Marko Sičić, mag. cin.

%d bloggers like this: